Šasko jezero

Površina u ha: 315-380
Nadmorska visina: 0-3 m
Status zaštite: IBA od 1989. godine, nezaštićeno na lokalnom ili nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 19°19’56,87’’ E   41°58’22,41’’ N

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Šasko jezero je smješteno u «sendviču» između Skadarskog jezera i Ulcinjske solane, u jugoistočnom dijelu države, na području Ulcinja. Jezero je od Skadarskog jezera odvojeno planinom Rumijom (1595 mnv), a od Solane Briskom gorom (176 mnv). Udaljeno je 16 km od ušća Bojane u Jadran. Jezero ima čistu vodu, blago zaslanjenu. Njegova prosječna dubina je 4 metra. Najdublja tačka je podvodni izvor Begovo oko, ispod Briske gore, 9 m. Smatra se da zaslanjenje vode jezera tokom ljetnjih mjeseci dolazi poniranjem vode Solane. Tokom visokog vodostaja Bojane, jezero periodično komunicira sa rijekom, te time izmjenjuje svoj florističko faunistički sastav. Kontakt se ostvaruje plavljenjem Fraskanjelskog polja ili kanalom dugim 1600 m, koji je zarastao i skoro van funkcije. Oscilacija nivoa vode u jezeru je oko 2 m, a temperatura vode između 7 i 28 stepeni C.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ornitološki sastav jezera predstavlja minijaturu Skadarskog jezera. Ipak, povećano uznemiravanje uzrokuje da je broj gnjezdarica na ovom jezeru znatno manji, te da kolonije koje ima Skadarsko jezero odsustvuju sa Šaskog, u prvom redu više vrsta čaplji, kormorana i pelikana. Značajne gnjezdarice Šaskog jezera su Rallus aquaticus, Gallinula chloriopus, Fulica atra, Sterna hirundo, S. albifrons, C. hybrydus, Streptopelia turtur, Clamator glandarius, Athene noctua, Coracias garrulous, Upupa epops, Galerida cristata, Calandrella brachydactyla, Hirundo rustica, Delichon urbica, Motacilla alba, M. flava, Luscinia megarhynchos, Phoenicurus ochruros, Oenanthe oeananthe, O. hispanica, Turdus merula, Acrocephalus arundinaceus, A. scirpaceus, Hippolais pallida, Sylvia atricapilla, S. communis, Muscicapa striata, Parus lugubris, Lanius senator, L. minor, Sturnus vulgaris, Oriolus oriolus, Pica pica, Corvus corone cornix, Passer montanus, P. domesticus, P. hispaniolensis, Carduelis canabina, Emberiza calandra, E. melanocephala. Tokom jeseni i zime, na vodama jezera mogu se registrovati pelikani i kormorani. Na zimovanju, jezero “gosti” dvadesetak hiljada vodenih ptica, najviše baljoški, što je dovoljan uslov za upis na Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja.

STANIŠTA

Oko jezera u guste sastojine trske Phragmites communis, šaša Carex i Juncus sp. Jezero je u priobalju pokriveno flotantnom vegetacijom, dok su plavne livade Fraskanjelskog polja pokrivene jasenom, vrbom i dubom. Sve zajedno, sa nenaseljenom obalom daje sliku djevičanskog pejzaža. U vodama jezera se lovi jegulja, krap, cipol, kinez i lica, odlična prehrambena baza za ptice, posebno u mjesecima kada je riba zarobljena u okvirima jezera i kada ono nema kontakt sa okolnim vodama. U jezeru je registrovano 23 vrste ribe.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Šasko jezero je lovište lokalnog lovačkog društva. Dokumentovani ilegalni načini lova (mamci, CD), te lov van sezone lova uznemiravaju vodene ptice, posebno u zimskim i ranim proljećnim mjesecima. Lov na ptice na ovom jezeru treba biti striktno zabranjen. Jezero nije zonirano, te je prisustvo ribara, njihovih mreža i kućica za ribarski alat i ulov svuda. Turistički pritisak i vožnja jezerom takođe predstavlja uznemiravajući faktor za gnjezdarice, jer se sezona gniježđenja u potpunosti poklapa sa sezonom dolaska turista. Ubrzani turistički razvoj regiona uzrokuje i gradnju na obalama jezera, što će, ukoliko se to ne podvede pod zakon i ne izgrade se kolektori, uništiti djevičanski pejzaž i kvalitet vode jezera. Čišćenje kanala kojim jezero kontaktira sa Bojanom, bez predhodno realizovanih istraživanja, može da izdrenira vodu jezera, ako se ta aktivnost ne obavi stručno. Kontakt sa Bojanom, koja je bakteriološki opterećena tokom ljetnjih mjeseci, i njeno miješanje sa vodom Šaskog jezera, može biti pogubno za ovo jezero.