Skadarsko jezero

Površina u ha: 40000
Nadmorska visina: 6-9 m
Status zaštite: Nacionalni park (1983); IBA (1989); Ramsar područje (1995); Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°11’2. 14”N; 19°17’36.17”E
IBA Kriterijumi: A1, A3, A4i, A4iii, B1i, B2

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Skadarsko jezero se nalazi u Zetsko – skadarskoj kotlini. Crnoj Gori pripada dvije trećine jezera dok je jedna trećina teritorija Albanije. Površina varira tokom godine od 375 do 540 km2. Prosječna dubina je 4 m. Ukupna količina vode u jezeru se tokom godine izmijeni dva do tri puta. Najviše vode dobija Moračom, više od 60%, a napajaju ga i podvodni izvori, Raduš i Karuč kao najveći, te više rječica Plavnica, Gostiljska, Rijeka Crnojevića i dr. Jezero ima kontakt sa morem rijekom Bojanom. Suptropsko je i nikada ne zamrzava, što predstavlja osnov za vrlo veliku organsku produkciju. Sjeverna obala je niska, močvarna i nastavlja se na Zetsku ravnicu. Južne obale su strme i razuđene. Duž same obale raspoređena su ostrva Starčevo, Beška, Moračnik, Tophala, Gradac, Dužica, Skut, Grmožur i mnoga druga. Većina ostrva ima kulturni značaj zbog veoma starih manastira i tvrđava.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na jezeru je do sada registrovano 281 vrsta ptica. Od tog broja, više od 90 % čini pokretni, migratorni dio ornitofaune. Kapacitet jezera kao gnjezdilišta je veliki, što su najvećoj mjeri iskoristili: Podiceps cristatus,Tachybaptus ruficollis, Pelecanus crispus,Phalacrocorax pygmeus, Phalacrocorax carbo, Ardea cinerea, A. purpurea, Egretta garzetta, Ardeola ralloides, Botaurus stellaris, Nycticorax nycticorax, Bubulcus ibis, Fulica atra, Chlidonias hybrida, Larus michahellis i Plegadis falcinellus. Najznačajnije gnjezdarice jezera su pelikan i fendak. Pelikan je na najzapadnijoj tački njegovog areala, a fendak sa više od 2000 parova predstavlja jednu od najvećih kolonija ove ugrožene vrste na svijetu. Više od 80 vrsta ptica gnijezdi na jezeru. Skadarsko jezero je značajno i kao zimovalište, posebno za baljošku, Fulica atra, koja “nosi” 60-80% ukupnog broja zimujućih populacija ptica na jezeru. Tu su i gnjurci, Podiceps cristatus, P. nigricollis; gluvara, Anas plathyrynchos, mala patka, A. crecca; šiljkan, A.acuta; zviždarka, A. penelopa; ćubasta plovka, Aythya fuligula; glavoči, A. ferina; crnka, A.nyroca; kokica, Gallinula chloropus; barski pjetlovan, Rallus aquaticus; obični galeb, L. ridibundus i dr. 45 vrsta ptica su redovni zimski gosti. Ništa manje nisu interesantni jesenji i proljećni selidbeni talasi sa velikim brojem vrsta koje na jezeru odmaraju. Ornitološki rezervati Pančeva oka, Crni žar i Manastirska tapija pružaju izvanredne uslove za gniježđenje.

STANIŠTA

Ekosistem Skadarskog jezera je izuzetno složen, submediteranskog tipa. Prostor obuhvata različite biotope: biotop voda, močvarne vegetacije, vodoplavnih šuma i livada, biotop šuma i šumošikara i biotop gariga i kamenjara… To ukazuje na florističku i vegetacijsku raznovrsnost. Zajednice plutajućih biljaka grade močvarnu vegetaciju koja zauzima veliki prostor uz  sjevernu obalu i zalive. Lokvanji i kasaronje preovladavaju. Velike površine jezera su pod trskom, Phragmites sp. Na vodoplavnim terenima egzistiraju vrbe Salix sp. Jedina prava vrbova šuma je Manastirska tapija na ušću Morače, koja pokazuje tedenciju širenja. U šumama i šikarama obalne zone i viših položaja na južnoj karstnoj obali, najčešća vrsta je Carpinus orientalis – bjelograbić, grab, hrast, Quercus ilex, a na ostrvima i lovor, Laurus nobilis. Na kamenjaru raste pelim, Salvia officinalis. Na ostrvima se nalaze ostaci makije koja je tu bila razvijena. Skadarsko jezero ima oko 45 vrsta riba sa dominacijom krapa, Cyprinus caprio; kineza, Carassius auratus gibellio i ukljeve, Alburnus alburnus alborella.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Opšte stanje ekosistema nije zadovoljavajuće. Opadanje broja zimujućih populacija ptica nastaje kao uticaj kombinacije više faktora, najčešće uznemiravanja, krivolova, a ranije i intenzivnog lova. Jezero nije zonirano, te se turistički pritisak, osobito tokom ljetnjih mjeseci prenosi na sve njegove djelove. Kvalitet vode Morače na uplivu u jezero je krajnje nezadovoljavajući. Ipak, uznemiravanje i gubitak staništa su, čini se, presudni faktori u nestajanju brojnih populacija ptica sa jezera, počev od sječe vrbovog i lovorovog drveta, manjoj mjeri berbe trske, ilegalne i legalne gradnje, vožnje glisera, jedrenje, eksploatacije šljunka iz ornitološkog rezervata Manastirska tapija i dr.