Tivatska Solila

Površina u ha: 150
Nadmorska visina: 0-1 m
Status zaštite: Specijalni florističko – faunistički rezervat; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°23’36.59″N; 18°42’54.56″E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Tivatska solila se nalaze u Tivatskom zalivu Boke Kotorske i zahvataju površinu oko 150 ha. Polovina Solila pripada muljevitim bazenima sa nasipima maksimalne visine 15 cm koji se pune vodom iz mora, a drugu čine uski bazeni i kanali sa močvarnom vegetacijom. Ovi bazeni su cijelom dužinom odvojeni od “morskih” bazena nasipom visine 2 metra.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na Tivatskim solilima dosad je zabilježeno 47 vrsta ptica vodenih staništa, od čega su 4 vrste stalno prisutne, oko 35 zimuju na solilima, a 6 vrsta vjerovatno gnijezde. Vodene ptice registrovane na solilima su: Gavia stellata, Tachybaptus ruficollis, Podiceps cristatus, P. nigricollis, Phalacrocorax carbo, P. pygmeus, Egretta garzetta, E. alba, Ardea cinerea, Plegadis falcinelu,s Grus grus, Phoenicopterus ruber, Pandion haliaetus, Anas penelope, A. strepera, A.platyrhynchos, A. acuta, Melanita fusca, Ralus aquaticus, Gallinula chloropus,Fulica atra, Himantopus himantopus, Charadrius alexandrinus, C. dubius, Actitis hypoleuctos, Pluvialis squatarola, P. apricaria, Vanellus vanellus, Calidris alpina, Philomachus pugnax, Gallinago gallinago, Limosa limosa, Numenius arquata, Tringa totanus, T. nebularia, T. ochropus, Larus ridibundus, L. cachinnans, Alcedo atthis. Sa ostalim grupama ptica, pjevačicama, grabljivicama i dr., na Solilima je do sada registrovano 111 vrsta. Ako se uzme u obzir da se istraživanja ne provode kontinuirano, za očekivati je znatno veći broj vrsta.

STANIŠTA

Tivatska solila predstavljaju jedinstvene plitke bazene i kanale sa vegetacijom koja nastanjuje zaslanjena staništa, isčezla u Crnoj Gori svud osim na Ulcinjskoj solani. Plitka, slana voda, bogata ribom i muljevito dno sa bogatim bentosom su dobra prehrambena baza za ptice. Sistem kanala u istočnom dijelu drenira okolna područja i prima vodu od rijeke Široke koja dolazi sa padina Vrmca i rijeke Kolžun koja drenira Gornji Grbalj. Voda u kanalima je slatka i opterećena otpadnim vodama industrije u Grblju. Iako zagađena, slatka voda je stanište za ostale grupe životinja u prvom redu insekti, vodozemci i gmizavci, značajni za ishranu ptica. Tokom ljeta, istočna polovina solila ostaje bez vode zbog presušivanja obje dotoke. I zapadni dio, punjen plimom, znatno isušuje.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Prije pedesetak godina je na ovom prostoru predviđeno ponovno aktiviranje ove srednjovjekovne solane. Kristalizacioni bazeni, sistemi kanala i nasipa su već izgrađeni, ali proizvodnja soli nije uslijedila. Intenzivno prisustvo lovaca tokom duge lovne sezone od 15. avgusta do 15. marta, čine da solila ne prihvataju u dužem periodu većinu vrsta koje su registrovane za ovaj prostor. Predviđene mjere zaštite koje isključuju lov, zabranjuju bilo kakve aktivnosti nasolilima, te ograničavaju razvoj farmi školjki i gambora na morski zaliv ispred zaštićenog područja, doprinijele bi povećanju brojnosti zimujućih i migratornih jata ptica na ovom prostoru.